
Centralna evidencija stvarnih vlasnika – problemi iz prakse
Centralna evidencija stvarnih vlasnika – problemi iz prakse
Centralna evidencija stvarnih vlasnika jeste elektronska, javna, jedinstvena, centralna, elektronska baza podataka o fizičkim licima koja su stvarni vlasnici registrovanog subjekta. Svrha ove evidencije je da omogućava efikasnije sprovođenje nacionalnog sistema otkrivanja i pomaže sprečavanju pranja novca i finansiranju terorizma. Podaci o stvarnim vlasnicima evidentiraju se putem aplikacije, preko portala sa eServisima Agencije za privredne registre, kojoj se pristupa preko Sistema za centralizovano prijavljivanje korisnika na internet stranici www.apr.gov.rs.
Zakon o centralnoj evidenciji stvarnih vlasnika (dalje: „Zakon“) predviđa obavezu za svakoga ko osniva privredno društvo, zadrugu, fondaciju, zadužbinu, udruženje, ogranak ili predstavništvo stranog privrednog društva je da u roku od 15 dana od osnivanja registrovanog subjekta, evidentira podatke o stvarnom vlasniku elektronskim putem.
U slučaju propusta…
Ukoliko privredni subjekt to propusti da učini u predviđenom roku, postoji prekršajna odgovornost privrednog subjekta kao i odgovornog lica i postoji mogućnost pokretanja prekršajnog postupka. U tom slučaju Zakon je zapretio pravnim licima sa novčanom kaznom u rasponu od 500.000 dinara do dva miliona dinara, dok odgovornim licima preti novčana kazna u visini od 50.000 dinara do 150.000 dinara.
Na koga se odnosi Zakon?
Ovaj Zakon primenjuje se na sledeća pravna lica i druge subjekte registrovane u Republici Srbiji:
1) privredna društva, osim javnih akcionarskih društava;
2) zadruge;
3) ogranke stranih privrednih društava;
4) poslovna udruženja i udruženja, osim političkih stranaka, sindikata, sportskih organizacija i udruženja, crkava i verskih zajednica;
5) fondacije i zadužbine;
6) ustanove;
7) predstavništva stranih privrednih društava, udruženja, fondacija i zadužbina.
Ovaj zakon ne primenjuje se na privredna društva i ustanove u kojima je Republika Srbija, autonomna pokrajina ili jedinica lokalne samouprave jedini član, odnosno osnivač.
Važno je naglasiti i da se ovaj Zakon se ne primenjuje na privredna društva i ustanove u kojima je Republika Srbija, autonomna pokrajina ili jedinica lokalne samouprave jedini član, odnosno osnivač, kao i na političke stranke, sindikate, sportske organizacije, sportska udruženja, crkve i verske zajednice.
Pitanje obaveze i odgovornosti Udruženja
Premda je prema slovu Zakona ova obaveza predviđena i za Udruženja (čl. 2 st. 1 tč. 7 Zakona) praksa Prekršajnog apelacionog suda je pokazala da se na udruženja ipak ne primenjuje ovaj Zakon u celosti, jer se kod udruženja rok od 15 dana, u kome mora da se prijavi stvarni vlasnik, ne računa od dana kada Agencija za privredne registre (dalje: APR) donese rešenje o upisu, već u roku od 15 dana od kada se udruženje osnuje, odnosno od momenta kada tri osobe odluče da se ono osniva, donesu statut i osnivački akt, i navedu datum osnivanja.
Na udruženja se primenjuje Zakon o udruženjima koji nedvosmisleno predviđa (čl. 11) da se udruženje osniva usvajanjem osnivačkog akta i statuta, kao i izborom lica ovlašćenog za zastupanje, na osnivačkoj skupštini udruženja. Sa druge strane kada je reč o privrednim društvima, ona se osnivaju danom registracije u APR kada se donosi Rešenje o osnivanju.
Tako se u praksi dešava da je konkretno udruženje osnovano po statutu, a da je registracija usledila nakon nastupanja zastarelosti za ovaj prekršaj, te podnošenje prekršajne prijave protiv udruženja postaje besmisleno. Rok zastarelosti za pokretanje postupka iznosu godinu dana, a apsolutna zastarelost nastupa nakon proteka dve godine.
Iz navedenog se može nesporno utvrditi da je Zakon o Centralnoj evidenciji stvarnih vlasnika neusklađen sa Zakonom o udruženjima, te je savet da se u svakom konkretnost slučaju izvrši analiza situacije, činjeničnog stanja i propisa kako bi se procenila pozicija u prekršajnom postupku i pripremila najbolja odbrana.